Skoči do sadržaja

Muslimani će biti jaki i napredni sve dok budu imali vezu sa Kur’anom i džamijom

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kad govorimo o džamiji i njenoj ulozi i pravilima koja su vezana za džamiju, onda moramo znati da je njih postavio i objasnio Allahov Poslanik, s.a.v.s., kroz svoju poslaničku praksu. Džamija ili mesdžid u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je mjesto za ibadet i odgoj. Iz njega su potjecale najznačajnije ideje i on je bio stjecište i rasadnik korisnog znanja, ibadeta, džihada, itd. Džamija je ostavila neizbrisiv trag u izgradnji islamske ličnosti i njene pripreme za Kuću vječnosti. Ona je bila škola Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz koje su izišle najbolje generacije u historiji čovječanstva.

Iz te škole izišao je najbolji učenik Muhammeda, s.a.v.s., Ebu Bekr, r.a., i njegov zamjenik i savjetnik Omer, r.a., i plemeniti ashab, kojeg su se stidjeli meleki, Osman ibn Affan, r.a., i jedan od najučevnijih i najhrabrijih ljudi uopće, Ali ibn Ebi Talib, r.a.

Tu školu uspješno je završio veliki i nenadmašni vojskovođa Halid ibn Velid, zatim neprikosnoveni muhadis – Ebu Hurejre, veliki pobožnjak Ebu Zerr, muftija islamskog ummeta Abdullah ibn Omer, muffesir islama Abdullah ibn Abbas, znameniti mislilac Selman el-Farisi, intelektualac izvanredne pronicljivosti i mudrosti Amr ibn As, vrli pjesnik Hasan ibn Sabit, nadareni govornik Sabit ibn Kajs i mnogi drugi ashabi.

Te generacije odgajane su u mesdžidu o kojem je islamski pjesnik pjevao:

Pitaj mesdžid, čiji se to bokovi pokreću u ibadetu

i ko to, pet puta na dan, čelom na zemlju pada,

pred Allahovom veličinom, reći će ti – muslimani.

Pitaj mesdžid ko je taj iz čijih usta je potekao živi govor,

najljepši savjet i dirljiva hutba.

I ko je taj ko sa njegova mimbera nudi najbolji program generacijama,

i ulijeva iman iz njegovog mihraba u ljudska srca – reći će ti – muslimani.

Pitaj mesdžid, ko je taj ko iz njega pravdu širi među ljudima

i poziva u život, ponos i sreću, reći će ti – muslimani.

Izvor duhovnog i moralnog preporoda

Muhammed, a.s., je kroz život u džamiji nudio najbolji program i najbolja rješenja za život. On je pokrenuo mozgove i pameti na razmišljanje, a srcima je ponudio mudrost i uputu. Iz džamije je Poslanik, s.a.v.s., slao brigade vjernika, opremao i odgajao vojsku istine, koja će se suprotstaviti sljedbenicima laži i zablude.

Civilizacijski, kulturni i svaki drugi napredak u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., počinjao je iz džamije i mesdžida. Svjetlo istine i pravde zračilo je svoje zrake iz džamije.

Mi ne živimo sa džamijom jedan dan u sedmici, već cijeli život, jer smo mi ummet koji je vezan za džamiju. Naš život, naše aktivnosti i djelovanje kreću iz džamije.

Uzvišeni Allah je objavio: ”U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 36.-37.)

To su, dakle, oni koji Allaha veličaju neprestano. To su Allahovi štićenici, sljedbenici la ilahe illallah, sljedbenici vječne Risale, oni koji osvajaju srca i pameti prije utvrđenja i gradova. Oni koji u srcima grade minbere istine. Oni su sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., do Sudnjeg dana.

Prva osobenost i značajka džamije ili mesdžida jeste to što je on vezan za Allahovu objavu. Resulullah, s.a.v.s., kada je učinio Hidžru u Medinu, prvo što je uradio bila je izgradnja mesdžida. On je sagradio mesdžid i učinio ga najvećim univerzitetom za izučavanje akide (vjerovanje), ahlaka, govorništva, idejnog puta, itd.

Rekao je Ali Tantavi: ”Zar je vrijednost džamije samo u pet dnevnih namaza? Zar je vrijednost džamije u sedmičnom okupljanju muslimana radi džuma-namaza? Zar je vrijednost džamije u nekoliko minuta razgovara pri susretu u džamiji? Ne. Vrijednost, značaj i uloga džamije je puno veća od toga.”

Zbog toga je jedan drugi islamski učenjak rekao: ”Muslimani neće izgubiti snagu i značaj sve dok budu vezani za Kur’an i džamiju.”

Muhammed, s.a.v.s., naučio nas je da džamija ima ulogu škole (univerziteta), jer je Poslanik, s.a.v.s., prije svega poslat kao mualim – učitelj.

U jednom hadisu on je rekao: ”Primjer onoga sa čime me je Allah poslao od upute i znanja je kao primjer rodne kiše.” (Buhari, Muslim)

Muhammed, s.a.v.s., je jednog dana ušao u mesdžid i vidio dvije skupine ljudi. Jedna skupina je sjedila i upućivala dove Allahu, dž.š., spominjala i veličala Allaha, a druga skupina je učila nauku, raspravljala i postavljala pitanja učenjacima. Kada je to vidio, Resulullah, s.a.v.s., rekao je: ”Ova skupina pobožnjaka traži od Allaha i ako hoće dat će im, a ako hoće uskratit će im. A ova druga skupina traži znanje, a ja sam poslat kao mualim”, i sjeo je sa ovom drugom skupinom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., koristio je džamiju za prijem i doček izaslanika, vladara, uglednih skupina i pojedinaca i tu ih upoznavao sa suštinom islamskog učenja i pozivao ih da prihvate islam kao jedinu i ispravnu vjeru i jedino ispravan program života, jer je islam, kako kaže Sejjid Kutb: ”Vjera koja je u podudarnosti sa ovim svijetom – ona je ta koja čisti i liječi ljudska srca.” I većinu svog poslaničkog života Muhammed, s.a.v.s., proveo je u džamiji poučavajući i savjetujući ljude. Džamija je bila mjesto gdje se Poslanik, s.a.v.s., dogovarao sa muslimanima o najvažnijim i najkrupnijim pitanjima i problemima. Tu je izdavao fetve i naredbe i odatle slao vojsku u džihad.

Kršćanski mislilac Morison, rekao je: ”Nije nikakvo čudo što je Bog poslao Muhammeda kao poslanika, i prije njega je slao poslanike. Već je čudo to što je on 40 godina živio kao nepismen čovjek, a onda je odjedanput postao najbolji govornik, sudija, vladar i učitelj.” I uistinu je tako, jer da je pisao prije toga, rekli bi: ”Ti si napisao Kur’an!”, da je znao čitati, rekli bi svi: ”Čitao si prijašnje knjige i suhufe i na osnovu toga si sastavio Kur’an.”

A islamski pjesnik Ševki, rekao je o Muhammedu, s.a.v.s.: ”Tvoj brat Isa, a.s., je pozvao mrtvog i on je oživio, a ti si čitav jedan narod oživio i podigao iz pepela.”

Otišao je u džamiju i Allah zna kad će se vratiti

Džamija je u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bila i minber za hutbe i govor koji je ostavljao neizbrisiv trag na ljudska srca. A najbolji govornik bio je upravo Muhammed, s.a.v.s., i jedna od njegovih mnogobrojnih mudžiza (čuda) i dokaza njegovog poslanstva jeste belaga – savršen i jezgrovit govor. O tome je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zaista mi je dat jezgrovit govor.”

Jedna od važnih uloga mesdžida jeste da su se tu odgajale i pripremale poznate islamske vojskovođe, kovala se vojna strategija i pripremala muslimanska omladina koja je nakon toga krenula u oslobađanje ljudi iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, i iz tjeskobe dunjaluka u prostranstvo dunjaluka i Ahireta, omladina koja je nosila barjak istine i pronosila svjetlo islama, svjetlo la ilahe ilallah Muhammedu rresulullah. Zato nimalo ne čudi predaja vezana za prve generacije, a koja govori o njihovom ispravnom shvatanju islama i uloge džamije kao institucije islama.

Naime, prenosi se da, kada bi musliman dođi kod drugog muslimana radi posjete ili neke potrebe, i ako ga ne bi nađi kod kuće, njegova žena bi, ako bi on bio na pijaci, rekla: ”Otišao je na pijacu i brzo će se vratiti”, a ako bi bio u džamiji, rekla bi: ”Otišao je u džamiju i Allah zna kad će se vratiti.”

Džamija je imala takvu ulogu i služila je svojoj svrsi i u vremenu hulefair-rašidina, zatim Emevija i Abbasija, a i nakon njih. Ashabi su imali naučne halke u džamiji u Medini. Mekhul prenosi predaju u kojoj dolazi: ”Bili smo u halki Omera ibn  Hattaba u Poslanikovom mesdžidu i pred njim učili vrijednosti Kur’ana, i on nam je govorio o veličini bismille.” (Ibn Asakir, Tarih medineti Dimešk)

Ebu Hurejre je također imao svoju halku hadisa u Poslanikovoj džamiji u kojoj je on podučavao ljude hadisu i uvjek iznova oživljavao sjećanje na Muhammeda, s.a.v.s., i pokazivao tom prilikom svoje emocije.

Svoje naučne halke u Poslanikovoj džamiji imali su i Ber’a ibn Azib i Džabir ibn Abdullah. A Muaz ibn Džebel je imao svoju naučnu halku u džamiji u Damasku.

Ibn Kesir spominje da je naučnu halku Zejda ibn Eslema posjećivao i Ali ibn Husejn, pa mu je Nafi ibn Džubejr ibn Mut’am rekao: ”Ti si gospodin Kurejša, zar ti da posjećuješ predavanja ovog crnog roba?” On mu je odgovorio: ”Čovjek sjedi tamo gdje će se okoristiti, a znanje se uzima gdje god se nađe.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, IX/124).

Jedna od najpoznatijih halki u Mesdžidul-haramu bila je ona koju je držao Ibn Abbas, a nakon njega to je nastavio njegov učenik, Ata’ ibn Ebi Rebbah.

Imam Malik, poznati muhadis i učenjak, je imao svoj redovni kružok ili naučnu halku u Poslanikovoj džamiji.

Prenosi se od Ebu Hanife da je rekao: ”Rođen sam 80. godine po Hidžri, a sa ocem sam išao na hadž 96. h.g. kada sam imao 16 godina. Kada smo ušli u Mesdžidul-haram vidjeli smo veliku skupinu ljudi okupljenih oko jednog čovjeka, pa smo pitali ko je on, i dobili odgovor da je to Abdullah ibn Džeze’ ez-Zubjedi, ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tom prilikom sam od njega čuo ovaj hadis:  ‘Ko se usavrši u poznavanju Allahove vjere, Allah će mu ispuniti sve njegove težnje i opskrbit će ga odakle se i ne nada.”’ (Kompletnu priču je zabilježio: Ibn Nedžar el-Bagdati u djelu Zejlu tarih Bagdad)

U Bagdadu u mesdžidu bilo je 40 naučnih halki, koje su kasnije reducirane na jednu koju je vodio imam Šafija, zbog njegovog ogromnog znanja. Predaju o tome zabilježio je poznati lingvista Ez-Zedžadž (umro 923/311. h.g.)  Sličnu halku Šafija je imao i dok je bio u Egiptu.

U Endelusu je naučne halke po mnogim gradovima držao poznati učenjak Ebul-Velid el-Badži,  nakon što se vratio sa naukovanja na islamskom istoku. (umro, 1081/484. h.g.) Vodio je rasprave sa poznatim učenjakom Ibn Hazmom, i on je u Endelusu proširio malikijski mezheb. On je držao redovne halke u kojima je ljude podučavao hadisu i fikhu u: Valensiji, Toledu, Sevilji, Daniji, Tartuši, Malagi, Mursiji.

Kako muškarci učenjaci, tako su isto i žene muslimanke imale svoje naučne halke na kojima su držale predavanja iz određenih oblasti. Ashabijka po imenu Ummu Derda, koja se zvala Hudžejma bint Hujej je imala posebnu naučnu halku u Damasku i prenosila je hadise od Ebu Derde, Selmana el-Farisija, Fudale ibn Ubejda. Poznato je da je Abdulmelik ibn Mervan učio pred njom, čak i onda kada je postao halifa.

A poznati putopisac Ibn Batuta spominje da je on na svojim putovanjima, boraveći u Damasku, slušao Sahihul-Muslim pred Zejneb bint Ahmed (umrla, 740. h.g.), a također je dobio diplomu i od poznate žene, šejha islamskih nauka, Aiše bint Muhamed ibn Muslim el-Harrani, koja je značajno vrijeme svog naučnog života provela slušajući predavanja imama El-Bejhekija.

Zbog ispravnog razumijevanja islama i njegove primjene u životu i zbog ispravnog razumijevanja uloge džamije, kao velike institucije islama, prve generacije muslimana su obilježile historiju čovječanstva, a historiju islama posebno, velikim pobjedama i uspjesima na svim poljima i u svim sferama života i ljudskog djelovanja. Oni su bili preteče i prethodnici duhovnog, naučnog i kulturnog napretka čovječanstva, s kojim se ponose i s kojim će se ponositi sve generacije muslimana do Sudnjeg dana.

Oglasi
%d bloggers like this: