Skoči do sadržaja

Bosanski jezik ljubomorno čuva glas “h“

Mnoge riječi, dijelovi ili cijele rečenice ne bi bile pravilno shvaćene ukoliko bi nedostajao glas “h”. Osim itekako maštovitog mentaliteta naroda u Bosni i Hercegovini i mnogobrojnih višeznačnih riječi, odnosno onih s prenesenim značenjem, nedostatak ovog glasa doprinio bi da mnoštvo viceva, poslovica i zagonetki odluta na “pogrešne” adrese.

Bosanski jezik ima svoje posebnosti među koje spada pisanje i izgovaranje glasa “h” u određenim primjerima. Mnoštvo riječi sadrži navedeni glas na početku riječi (haber, halka, hodža, hamajlija), u sredini (kahva, šeher, mahana, duhan), ili na kraju (šejh, tespih, vidjeh, bih) gdje mu je mjesto po etimologiji, s tim da postoje neke riječi u koje nije etimološki smješten, ali mu je takva upotreba uobičajena. Pošto glas “h“”nema svoj zvučni parnjak, olakšano je njegovo gubljenje. Dakle, zahvaljujući njegovoj “krhkosti” u bosanskom se jeziku razvio poseban osjećaj za njegovu zaštitu i očuvanje. Time će osim svoje nestabilnosti dobiti utemeljen status i čvrsto mjesto unutar riječi.

Ova odlika bosanskog jezika nalazi se i u riječima slavenskog porijekla u kojima je etimološki ustaljen položaj glasa “h” (hljeb, hrana, hrđa, gruhati, duhati, buha, truhnuti, mehko, plaho, uho, promaha, suh itd.). Zastupljenost ovog glasa obogatit će i mnoge riječi stranog porijekla kao što je hotel, historija, hobi, tehnologija, hiljada i sl.

Kolika je povezanost između dešavanja u prirodi i glasa “h” uočava se uobličavanjem zvukova u standardizirane onomatopejske riječi (huktati, hripati, hučati, gruhati, puhati).

Mnoge riječi, dijelovi ili cijele rečenice ne bi bile pravilno shvaćene ukoliko bi nedostajao glas “h”. Osim itekako maštovitog mentaliteta ljudi u Bosni i Hercegovini i mnogobrojnih višeznačnih riječi, odnosno riječi s prenesenim značenjem, nedostatak ovog glasa doprinio bi “odlasku” mnoštva viceva, poslovica i zagonetki na pogrešne adrese. U nama je oduvijek želja da živimo rahat, dok bi u tom slučaju živjeli rat. Ako ne prizna da mu je na glavi prhut, izjasnit će se da na glavi ima prut. Čovjek može struhnuti ili stomak strunuti. Na kosi mu frizura od laka, a duša mu nije lahka. Nek’ pomiluje dijete srce mu neće biti hrast, nego će rast.

I kad mu dušu pritisnu muke, može oduknuti, ali mu neće pomoći dok glasom “h” ne othukne.

Interesantna je pojava uzvika “Uh!” pri prepadu, ushićenju ili iznenađenju, a prilikom dostizanja vrhunca snage, naglog prekida, završetka nekog posla ili opuštanja uzvika “hu!” Često je ovaj glas u riječima koje imaju značenjsku vezu sa zrakom (dah, promaha, hava, duh, sluh, gluh, hrkati, kihati).

Suglasnik “h” je uveliko odomaćen u bosanskom jeziku posredstvom orijentalizama (riječi iz turskog, perzijskog i arapskog jezika), a koji čine primjetan fond našeg rječnika. Javlja se u osnovnim oblicima glagola, imenica, pridjeva, zatim kao dodatni glas u raznim padežnim oblicima, glagolskim vremenima i kao stalni dio pri komparaciji pridjeva koji ga sadrže u osnovi. Bosanski jezik je ljubomorno čuvao i sačuvao ovaj genetički kod kao fenomen i odliku svoje individualnosti.

%d bloggers like this: