Skoči do sadržaja

Mi najbolje znamo šta znači izbjeglička muka

Petnaesti mart označio je tužnu sedmu godišnjicu od početka rata u Siriji. Tog datuma Udruženje Pomozi.ba napravilo je mini reviziju svog humanitarnog djelovanja navodeći kako je osnivač Udruženja prije pet godina putovao u prvom konvoju pomoći iz BiH za Siriju, a u narednim godinama se slanje pomoći nastavilo, a prije godinu dana poslana je i pomoć morskim putem, i to u vrijednosti pola miliona KM.

“Mislili smo nakon toga da više neće biti potrebe ali situacija je i danas podjednako teška te u ovom momentu radimo akciju za civile iz Istočne Ghoute, dok paralelno pomažemo izbjeglicama iz Sirije ali i drugih država Bliskog istoka koji se nalaze na području Bosne i Hercegovine”, navode iz Pomozi.ba.

Ako iko zna kakva je izbjeglička muka, to znamo mi. Kad se na cesti nađeš sa cekerom stvari kao jedinom imovinom, ogoljen, bez dostojanstva, praćen sažaljivim pogledima gdje god da se nađeš. Jučer si bio čovjek koji je imao krov nad glavom, posao, hranu na stolu svaki dan.

A danas si “migrant”, osoba koju s podozrenjem i predrasudama gledaju jer ne znaju ništa o tebi. Znamo mi, i to dobro znamo, zato i suosjećamo sa onima koji su danas ono što smo nekad bili mi. Ljudi bez ičega, spašavajući glavu, tražeći svoje mjesto pod suncem, ne želeći da slušaju zvuke rata, svakodnevne prijetnje, pokušavajući da svojoj djeci pruže normalniji život krenuli su “migrantskom rutom” i, evo ih kod nas…

Bosna i Hercegovina je postala nova izbjeglička ruta, a država uglavnom nema odgovor na pitanje šta uraditi sa sve većim prilivom osoba iz Sirije, Iraka, Afganistana… Imigracioni centar u Lukavici, kao i azilantski centar u Delijašu su popunjeni, a novih kapaciteta nema.

Srećom, odgovor imaju građani i razna humanitarna udruženja. Već mjesecima volonteri pomažu migrante na najrazličitije načine, pronalaze im sjmještaj, prikupljaju odjeću i hranu, te higijenske potrepštine, bez filozofskih rasprava i ne analizirajući uzroke i posljedice rata koji su nesretne ljude natjerali na bijeg.

Radovali smo se malim znacima pažnje

Migranti se smještaju u hostele, hotele, privatne stanove, a građani-volonteri im osiguravaju novac za smještaj. Još su u sjećanju građana širom BiH žive slike na vlastite izbjgličke dane, pa ih to motiviše da ljudima koje je danas zadesila slična sudbina, pomažu na sve moguće načine.

Paketi pomoći koji svakodnevno pristižu u Udruženje Pomozi.ba zorno svjedoče o plemenitosti Bosanaca i Hercegovaca. Preko društvenih mreža se postavljaju pitanja koja brzo dobijaju odgovor, a volonteri ostavljaju upute gdje i kako dostaviti pomoć. “Veliko hvala vrijednoj ekipi mladih volontera i volonterki koji su već četvrti put prikupili donacije prehrambenih i higijenskih artikala od naših sugrađana za migrante koji se nalaze u našoj državi.”

Mostarsko Udruženje građana “Zajedno za naš grad” jedna je od organizacija koja također djeluje na prikupljanju pomoći, te barem malo ublažavaju muke migranata. Komentari na Facebooku govore sami za sebe: “Sjetimo se nas i nama je svijet pomagao. Budimo humani. Šta i ko i koliko je u mogućnosti, hvala! “I na nas su drugi mislili kada smo pomoć trebali”, “Ljudi, ne traži se od nas da radimo analizu rata nego da pozovemo broj ili da uplatimo novac.”

Ne baš tako davno i sami smo čekali u redu za humanitarnu pomoć, radovali se malim znacima pažnje koji su nam značili mnogo: paketima koje bismo dobili od rođaka iz inostranstva. Odlično, nažalost, znamo, i kako je to kad jedan par cipela prevelikog broja nosi nekoliko ukućana. I znamo koliko sreću može izazvati samo par rukavica na rukama promrzlog djeteta.

Izbjeglištvo je dosta nas osjetilo i na vlastitoj koži, a danas nam je sudbina pružila priliku da dobročinstva uzvratimo. I uzvraćamo, na najplemenitiji mogući način.

Solidarnost građana BiH, brzo i efikasno samoorganizovanje, humanost malih kompanija, restorana koji isporučuju hranu volonterima, brojni humani ljudi osvjetlali su obraz države. Ljudima treba krov nad glavom, hrana i odjeća, a nekad je dovoljna i prijateljska riječ i stisak ruke, da znaju da nisu sami na svijetu. Svi oni trebaju našu pomoć.

Izvor: Al Jazeera

%d bloggers like this: