Skoči do sadržaja

Sjećanje na heroja Mehmeda Alagića: General nije umro od srca već od nepravde

Takav je običaj. Potom, svečana akademija, evociranje uspomena na njegovo veliko ratno djelo, možda najveće od svih vojskovođa prošloga rata.

Mehmed Alagić je umro u 56. godini, sam i ostavljen od svih, nakon niza poslijeratnih nepravdi. Iza sebe je ostavio vojno-historijsko naslijeđe pred kojim su se klanjali i američki generali.

Umro je u naponu stvaralačke snage, nakon rijetko histerične kampanje i medijske harange, nazivan svakojakim pogrdnim imenima poput onog “Krajiški Mobutu “, optuživan za 700 do 800 navodnih krivičnih djela. Dramu njegovog fatalnog kraja, pored istrage i suđenja u Bihaću, pojačala je, do nesnošljivosti, tadašnja Alijansa na vlasti njegovim ponižavajućim hapšenjem u pidžami radi slanja u Hag.

Zvanično, Alagić je umro od posljedica snažnog srčanog udara u iščekivanju suđenja u Hagu. Iza njega je već bila smjena s pozicije načelnika općine od strane Karlosa Vestendorpa i ponižavajuća golgota kada su ga s crnom čarapom na glavi hapsili federalni policajci države za koju se borio i slali sramnu poruku sarajevskim šefovima “paket je krenuo”.

Iza njega je bila i čuvena rečenica upućena Karli Del Ponte, kada je pušten iz Ševeningena da se brani sa slobode – “Gospođo, ja se živ više ne vraćam ovamo “. Održao je obećanje.

Puno je dramskih detalja o njegovim posljednjim danima kada je po Sanskom Mostu hodao potpuno sam ili se besciljno vozio džipom pušeći cigaretu za cigaretom. Heroj posljednjeg odbrambeno-oslobodilačkog rata vidio je svoj zemni kraj.

– Ti si, mama, jača od mene. Prije ću ti ja umrijeti – majci Fermani je predskazao svoj skori odlazak na bolji svijet.

Bratovom sinu Mehmeda Alagića, tada petogodišnjaku, rekao je “ti ćeš svome adži staviti prvu dasku u kabur”.

Kako da me pamte…

Razočaran i ostavljen, cinično, u svom stilu, na pitanje novinara po čemu bi želio da ga pamte, general je odgovorio: “Neka me pamte samo po imenu i prezimenu!” I onu čuvenu, filozofsku, kako je čovjek koji je prestao da sanja. General Mehmed Alagić je umro naprečac, od tuge.

Rahmetli Alija Izetbegović je na vijest o njegovoj smrti izjavio:

– General Alagić nije umro od srca, već od nepravde.

Više od 30.000 ljudi iz svih krajeva svijeta došlo je na njegov posljednji ispraćaj. Krajina se oprostila od svog velikana. Država kojoj je poklonio svoje srce i najveće vojne pobjede, nije ga znala sačuvati. Ali, legenda živi…

General i oslobodilac

Mehmed Alagić rođen je 1947. godine, a umro je u večernjim satima, 7. marta 2003. godine, u jednom sanskom ugostiteljskom objektu. Alagić je tokom agresije bio komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH. Armiji RBiH priključio se kao potpukovnik bivše JNA. Ostat će upamćen po akcijama oslobađanja Vlašića, Kupresa, Donjeg Vakufa i svog rodnog Sanskog Mosta.

%d bloggers like this: