Skip to content

Amer Tikveša i Refik Hodžić se protive izučavanju lekcija o genocidu i opsadi Sarajeva

Amer Tikveša je otišao korak dalje nakon što je pod upit stavio utemljenost upotrebe termina „agresija“ kada se karakteriše djelovanje velikosrpskih instucija tokom rata 1992 – 1995. Novinar platforme „Školegijum“ je, podsjetimo, napisao da „agresija na BiH nije pouzdan termin, karakter rata ne može se još uvijek jednoznačno odrediti. Ako ga tako slobodno koriste na stranici Ministarstva obrazovanja, onda se postavlja pitanje na kakvim to istinama počiva obrazovanje u Kantonu Sarajevo – naučnim ili ideološkim?”. Taj korak više u omalovažavanju činjenica i patnji žrtava učinio je postavljajući sugestivna pitanja u intervjuu sa Refikom Hodžićem, novinarom i aktivistom iz New Yorka. Tikvešino pitanje se odnosi na nedavnu odluku nadležnih vlasti da se u školama Kantona Sarajevo izučavaju lekcije o genocidu u Srebrenici i opsadi Sarajeva: „S druge strane, dolazi do samovoljnog kršenja tog moratorija. U Kantonu Sarajevo će u udžbenike ući sadržaji o opsadi i genocidu. Rađeno je na tome netransparentno. Javnost, roditelji prije svega, ne znaju na osnovu čega mogu imati povjerenje u objektivnost, pouzdanost i tačnost tih sadržaja. Kako to komentirate?“. Kako što se vidi, Tikveša tu ideju negativizira i kaže za nju da je kršenje međunarodnog moratorija (zabrane), implicitno opravdavajući taj moratorij. Lahko se čita da je novinar Školegija opredjeljen za moratorij, a na štetu potrebe da se istina o Srebrenici i Sarajevu uči u školama. Već u slijedećoj rečenici dodatno kritikuje odluku Vlade KS i kaže da je taj posao radila netransparentno. Vjerovatno nije transparentno jer za to nisu pitani on i njegov urednik Nenad Vličković. Zamislimo samo kada bi i kakve udžbenike dobili đaci, kada bi za svaku cjelinu i za sve nastavne predmete bile održane javne rasprave i bili upitani nekakvi iz NVO organizacija. Zatim se Tikveša poziva na javnost i roditelje i kroz njih stavlja znak upitnosti nad objektivnošću, pouzdanošću i tačnošću sadržaja cjelina o Srebrenici i Sarajevu. Upravo je negiranje istinitosti ovih lekcija opravdanje za vlasti u Republici Srpskoj koje najavljuju zabranu korištenja udženika koji ih sadrže. Još je pakleniji odgovor na ovo pitanje dao intervjuisani Hodžić. Kazao je da izučavanje ovih zločina mora „da se izdigne iznad redukcionizma o narodima žrtvama i narodima počiniocima“. I ovo stavljanje jednakosti je tipična velikosrpska tendencija. Hodžić hoće reći da djeca trebaju učiti da su obje strane odgovorne, da je Bošnjački narod i počinitelj (genocida, zločina, opsade) u Srebenici i Sarajevu iako je jasna linija, kada govorimo o agresiji na RBiH, koja dijeli žrtve i zločince. U nastavku novinar iz New Yorka odgovra: „S obzirom na predlagače, odsustvo transparentnosti i dosadašnje djelovanje nadležnih koji će taj plan provesti u djelo, čini mi se da se ne radi ni o kakvom pokušaju da se kroz izučavanje nedavne istorije promovišu mir i zajedništvo u BiH“. Zbog čega Hodžić diskredituje predlagače, nije pojasnio i zato se može smatrati da su njegove ocjene zasnovane na ličnim dojmovima, emocijama u kojim, vidi se, po svaku cijenu želi ovu inicijativu pokazati kao nekvalitetnom. Tikveša i Hodžić žele da djeca ne znaju o tome kako su ubijani njihovi vršnjaci, njihovi roditelji i sugrađani u Srebrenici i Sarajevu. Umjesto da odluku Vlade KS, da se u udžbenike stave lekcije, čije su komponente dokazane na sudovima i tako dobile status naučno-historijsku činjenica, čitaju kao krajnje odsustvo nenaučnog i manipulacije, pitac i upitani to na različite načine kritikuju. Da je Tikvešin i Hodžićeva želja da djeca u sarajevskim školama ne uče istinu o tome ko je žrtva, a ko zločinac, možda, ipak, najbolje pokazuje odgovor koji je potonji dao u intervjuu, a prvi izabrao za naslov: „Sve ukazuje na još kvazipatriotske manipulacije djecom“.

Oglasi
%d bloggers like this: