Skip to content

Šiijska podrška palestinskom narodu, ili puko “mlaćenje prazne slame”

Ehli-sunnet je poznat po baštinjenju džihada i odbrani vjere. Sunnije su ti koji su se suprotstavili nevjerničkim pohodima i oslobađali zemlje. Omer, radijallahu anhu, uništio je Perziju i Bizantiju. On je osvojio Jerusalem, a kada su ga zauzeli krstaši, oslobodio ga je sunnijski vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi. Kada su Tatari poharali istočne dijelove islamske države, njihovo napredovanje zaustavio je sunnijski vojskovođa Sejfuddin Kutuz. Sunnijske vojske su te koje su granicu islamske države pomjerile do Kine, koje su osvojile Sind, Indiju, Afriku, Andalus, i proširile islam na sve krajeve svijeta. Nasuprot tome, islamskom ummetu šiije nisu dale ništa osim brojnih izdaja, ubijanja, atentata na velike vođe islamskog ummeta i kolaboriranja sa svakim neprijateljem koji bi nasrnuo na muslimane. Čitajte historiju njihovih sekti i država koje su osnovali, kao što su keramiti, fatimije (ubejdije), safevije, nusajrije (alevije). Njihova saradnja sa nevjernicima u borbi protiv sunnija je općepoznata, a fetve o obaveznosti borbe protiv sunnija “ukras” su brojnih knjiga izašlih iz pera njihovih autoriteta. U čitavoj historiji islama nećete naći da je neki šiijski vojskovođa osvojio barem jedan pedalj zemlje od nevjernika ili da je oslobodio makar jedno okupirano muslimansko selo.

Odavno smo navikli slušati šiije kako prijete Izraelu i upozoravaju da imaju rakete koje mogu da ih pogode u dubini njihove teritorije. Probiše nam uši parolama o podršci Palestini i palestinskom narodu. Ali, osim zaglušujuće buke vatrenih govora i ispraznih prijetnji, konkretne pomoći, naravno, uopće nema.

To što se šiijska podrška palestinskom narodu svodi na puko “mlaćenje prazne slame”, i nije neki problem. Problem je što, dok verbalno pružaju podršku palestinskom narodu, oni taj isti narod u Libanu, Siriji i Iraku progone, hapse, zlostavljaju i ubijaju.

Ehli-sunnet je poznat po baštinjenju džihada i odbrani vjere. Sunnije su ti koji su se suprotstavili nevjerničkim pohodima i oslobađali zemlje.

Omer, radijallahu anhu, uništio je Perziju i Bizantiju. On je osvojio Jerusalem, a kada su ga zauzeli krstaši, oslobodio ga je sunnijski vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi. Kada su Tatari poharali istočne dijelove islamske države, njihovo napredovanje zaustavio je sunnijski vojskovođa Sejfuddin Kutuz. Sunnijske vojske su te koje su granicu islamske države pomjerile do Kine, koje su osvojile Sind, Indiju, Afriku, Andalus, i proširile islam na sve krajeve svijeta.

Nasuprot tome, islamskom ummetu šiije nisu dale ništa osim brojnih izdaja, ubijanja, atentata na velike vođe islamskog ummeta i kolaboriranja sa svakim neprijateljem koji bi nasrnuo na muslimane. Čitajte historiju njihovih sekti i država koje su osnovali, kao što su keramiti, fatimije (ubejdije), safevije, nusajrije (alevije). Njihova saradnja sa nevjernicima u borbi protiv sunnija je općepoznata, a fetve o obaveznosti borbe protiv sunnija “ukras” su brojnih knjiga izašlih iz pera njihovih autoriteta.

U čitavoj historiji islama nećete naći da je neki šiijski vojskovođa osvojio barem jedan pedalj zemlje od nevjernika ili da je oslobodio makar jedno okupirano muslimansko selo.

Šiijska zloupotreba palestinskog pitanja

Današnje šiije nisu drugačije od svojih predaka. Novo je jedino to što ovi današnji nastoje palestinsko pitanje iskoristiti za svoje podle ciljeve, pa nas zaglušuju parolama “smrt Americi”, “smrt Izraelu”, te pričom o “osovini otpora i odbrane” i sl.

I dok na najogavniji i najprljaviji način zloupotrebljavaju palestinsku muku u svoje propagandne svrhe, dotle zdušno rade na istrebljenju sunnija u brojnim mjestima. Njihova zlodjela nisu zaobišla ni Palestince, a najbolji dokaz su zločini šiijskih i alevijskih hordi nad Palestincima u Iraku, Siriji i Libanu.

Palestinsko pitanje, zapravo, razgolićuje šiijsko licemjerje i lažne simpatije prema palestinskom narodu, te se pokazuje da oni ovo pitanje nastoje iskoristiti da među sunnijama šire svoja pokvarena ubjeđenja poput širka Allahu, nastranog vjerovanja u pogledu njihovih imama, omalovažavanja i tekfirenja ashaba, radijallahu anhum. Oni palestinsko pitanje koriste kao vrata za šiizaciju sunnijskog stanovništva i stavljanje sunnijskih zemalja pod “turban” iranskog “duhovnog” vođe.

Iran i njegova marioneta Hezbollah ne propuštaju priliku da zaprijete Izraelu svojim razornim raketama za koje tvrde da mogu uništiti cionističku tvorevinu i pogoditi svaki cilj u njoj. Pitam se, kad su već tako moćni i ako iskreno saosjećaju s palestinskim narodom, zašto ne ispune svoje prijetnje!? Dokle će sve što od njih dobijamo biti tek iritantno režanje i lavež!?

Koliko su riječi iskrene ili neiskrene najbolje pokazuju djela koja slijede nakon riječi, a njihova djela govore da lažu.

Posljednji cionistički napad na Gazu bio je zlatna prilika šiijskoj osovini da dokaže svoju iskrenost i pokaže djelotvornost svojih raketa, da pomogne Palestinu. Ali, oni to nisu, niti će ikada učiniti. Oni palestinskim pitanjem samo zamagljuju oči naivnim sunnijama, a oštrica njihove sektaške kame revno siječe sunnijske vratove. To je njihova vjera, historija i realnost. Uostalom, ima li smisla očekivati da oni koji neizmjerno mrze Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, pružaju pomoć onima koji ga neizmjerno vole?

Sunnijske rakete

Zastavu džihada, tokom čitave historije ummeta, nosi ehli-sunnet. Tu časnu zastavu koju im šiije žele ukrasti. Štaviše, postali su toliko bezobrazni da one koji su pomogli američku okupaciju Iraka, koji su vršili pokolje nad Palestincima koji tamo žive, nazivaju borcima otpora. Taj naziv priliči im jedino ako pod tim podrazumijevaju pokolje nad sunnijama.

Oni koji danas vode džihad u Gazi, koji brane tamošnji narod i raketiraju cionističke ciljeve jesu sunnijski borci čija su kičma odredi koji se nazivaju po imenu šejha Izzuddina el-Kassama, čuvenog mudžahida i (što je vrlo interesantno) selefije, koji se borio protiv obožavalaca kabura, te britanskih okupatora dok nije na tom putu poginuo, te molimo Allaha da ga primi kao šehida.

“El-Kassamove” rakete koje pogađaju cionističke ciljeve, bez obzira na slabu razornu moć, sunnijske su i napravljene su rukama onih čija su srca ispunjena ljubavlju prema Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma. Šiijske rakete, pak, rezervirane su za ubijanje sunnija u Iraku, Siriji, Libanu, Jemenu i drugim mjestima za koje ćemo tek čuti. Za pomoć palestinskom narodu rezervirane su samo “dimne bombe” šiijske propagande.

“El-Kassamove” rakete odraz su sunnijskog duha koji se u svakom vremenu i mjestu suprotstavlja neprijateljima i zavojevačima. Šiijske rakete kojima prijete Izraelu odraz su njihovog lažljivog i prevarantskog mentaliteta. Ali, Allah iznosi na vidjelo pravo stanje ovih zabludjelih izdajica, raskolničke sekte kojoj je izdajstvo u srži, koja je od svoga nastanka do dana današnjeg otrovni nož zariven u tkivo islamskog ummeta

El-Asr.com

Oglasi
%d bloggers like this: