Skip to content

Iz perspektive jednog ateiste: Zašto ateisti aktivno ismijavaju i vrijeđaju islam i muslimane

Ovim tekstom želimo otvoriti nove pristupe u percepcijam odnosa ateista i muslimana. Nadamo se da će vam tekst Kile Jones sa portala patheos.com razbiti bar pojedine predrasude i stereotipe…

Mojih posljednjih nekoliko postova se bavilo raskrinkavanjem glupog memea koji je pokušao da pokaže da je Kur’an govor mržnje prema nevjernicima i dnevna inspiracija za ISIS. Takođe sam napisao članak o tome kako progresivni muslimani i ateisti mogu raditi zajedno. Sada je vrijeme za čišćenje kuće i rješavanje vrlo ozbiljnog problema u ateističkim krugovima: korištenje pojednostavljene i naivne karikature islama.

Ovo nije samo o ljudima poput Ayaan Hirsi Alija koji naziva islam “kultom smrti”, to je mnogo više raspršeno i endemsko. Mi ateisti uvijek možemo zanemariti ove smiješne tvrdnje i reći za njih da predstavljaju širenje mržnje od strane nekoliko senzacionalističkih osoba. I dok je istina da ti ljudi ne predstavljaju cjelokupan ateizam, žao mi je što mnogi od nas ne vide problem u tome što smo potpuno nekritički i nezreli prilikom načina na koji razgovaramo o islamu. Ne bi trebalo biti tako teško uvjeriti ljude da vjeruju u kritičko razmišljanje, razum i inteligenciju kao u vrhovne vrline koje se koriste kada se govori o islamu, ali to nije slučaj.

Ljudi koji se obično pozivaju na induktivne zablude prihvataju korištenje anegdotskog primjera stereotipa milijardi ljudi, a takva ironija nije suptilna. A kada se ateisti distanciraju od ljudi kao što je Bill Maher ili Richard Dawkins, a zatim brzo povežu sve muslimane sa nekim agresivnim imamom, čini se da su zaboravili lekciju koju su malo prije naučili.

Zašto mnogi ateisti ne vide ove upadljive slijepe ulice? Dakle, ja nisam psiholog, ali imam nekoliko ideja:

Lahko je paušalno povezati sve ljude. Lahko je misliti o muslimanima kao o glupim ovcama sa kompleksom mučeništva koji žele da zadovolje svoje vođe čineći nasilje nad nevjernicima. Lahko je navesti primjer ekstremista i koristiti ih kao idealan model za cijelu grupu ljudi. Lahko je ne zahtijevati dubinske analize ili istraživanja. Dakle, kada ateisti kao dokaz iznose tekst iz Kur’ana ili hadisa da pokažu kakvo to zlo islam predstavlja, oni vrlo rijetko ispituju kulturni, historijski i tekstualni kontekst tog teksta.

Oni ne uključuju u kontekst kompleksnost različitih muslimanskih zajednica koje interpretiraju i implementiraju Kur’an ili hadis. Oni se drže zastarjele “sukob civilizacija” teze, priču o razdoru između sunita i šiita, ideje da džihad znači fizičko nasilje nad drugima, itd.

Zašto? Zato što je to lahko.

Ni ateistima nije nimalo jednostavno. Često se na nas gleda kao na nemoralne i anarhične, i mi smo morali da se dugo borimo da bi pokazali svijetu da smo većinom pristojni momci. Kada dolazite iz grupe sa historijom kao što je naša, često zaokružite svoj vagon, uspostavite sigurnu zonu, a Druge prikažete kao monstruozne i zloslutne. Zla u Ostalim su u suprotnosti sa vašim vrlinama.

To je razlog zašto ateisti, na primjer, vole isticati kako je većina onih koji su u zatvorskom sistemu vjerski nastrojeni; ili kako države sa najvišim nivoima religioznosti imaju najgore siromaštvo, nivo obrazovanja, te najvišu stopu tinejdžerske trudnoće i STD-a; ili kako većina vjerskih zemalja ima tendenciju da bude ocijenjena lošom ocjenom na Svjetskom indeksu mira. Sve ovo ima za cilj da pokazuje da su, za razliku od vjerskih ljudi, ateisti dobri ljudi.

Pretpostavljam da je većina grupa rade stvari koje služe njihovim interesima. Svi mi želimo da se vidimo kao moralni, da budemo sigurni u svoj identitet, da se potvrdimo, da opovrgnemo lažne optužbe i da napredujemo. A ponekad, na žalost, to uključuje demonizaciju i ismijavanje druge grupe. Problem s time je da naši opisi drugih često dovode u zabludu i pogreške.

Dakle, iako je istina da postoje mnogi fundamentalisti i istinski zli ljudi koji su inspirisani njihovim razumijevanjem vjerskog teksta, jednostavno nije slučaj da ove ekstremiste treba smatrati ispravnim arbitrima etiketa koje koriste. Niti ih treba koristiti za opisivanje velike većine koja se ne slaže sa njima.

Znam da ovo zvuči čudno, ali za sve priče o “jednakim mogućnostima za vjerske kritičare”, mnogi ateisti fokusiraju gotovo sve svoje vitriole na islam. Nisam baš siguran zašto, ali imam neke ideje. Moglo bi biti da je islam goruće pitanje u ovom trenutku i oni profitiraju i pronalaze afirmaciju u svojim kritikama. Oni bi mogli istinski biti islamofobi i jednostavno ne vole muslimane. Oni mogu biti nacionalisti koji misle da je Zapad pod napadom. Moja sumnja je da su mnogi od tih ateista koji se fokusiraju na islam ustvari neka mješavina ovih nabrojanih. Ali, kao što sam već rekao, nisam psiholog.

Ništa od ovoga ne znači da ne treba osuditi ono što fundamentalisti rade. Niti to znači da se govor treba cenzurirani. Sve što ovo navedeno znači jeste da treba pristupiti drugima sa dobrotom, biti temeljit i dosljedan u našim kritikama, i priznati da ono što radimo služi našim vlastitim interesima. Da ne podržavamo naivne karikature, bez obzira na to koliko je to lahko ili koliko služi našim potrebama.

Oglasi
%d bloggers like this: